utorak, 6. prosinca 2016.

Prijateljice

Ej ljepotice moje prijateljice....tako naša Severina pjeva, a ja se moram složiti s njom.
Jer zaista moje prijateljice su prave ljepotice. Zato je i ovaj post posvećen mojim ljepoticama i njihovim novim suknjama što sam za njih šivala.
Super je što su tkanine identične, kroj je identičan, a ipak svaka ju nosi na svoj način.
Prva je moja buduća kuma. a i ja sam i njena kuma, kumstvo nas veže. Zapravo nas veže puno toga više, ovo je samo mali djelić koji smo jedva čekale da se dogodi.




Ovo je Jelena, jedno divno biće toliko jednostavno, a opet tako komplicirano. 
Koja voli suknje ali nekako ju ipak viđam češće u hlačama. Nadam se da će se sada to promijeniti i da ću je češće viđati u suknjama. 
Sa zadovoljstvom ću joj ih još sašiti.



 Ovo je Petra, moja isto draga prijateljica.  Za nju bi rekla da je jednostavna,ali opet nekako je sve na svome mjestu. Nju ne moram tjerati da nosi suknje nosi jer ju često viđam u njima.

Što se tiče suknji, to je pencil kroj, sa podstavom da se ne diže dok hodaju. 
Nisam radila iza rasporak jer je suknja kraća pa to nije potrebno. 


Dvije različite osobe, dvije na prvi pogled iste suknje ali opet su skroz različite, svaka ju nosi na svoj način i to je ta čar u šivanju. 
Kad imaš na prvi pogled istu tkaninu i na prvi pogled sašiješ dvije iste suknje i onda ih obuku dvije različite osobe i tada zapravo shvatiš da su skroz različite. 
I onda kad na kraju dobiješ taj divan osmijeh i vidiš da je zadovoljna...meni više od toga ne treba, jer to je poanta šivanja. Meni je osmijeh sasvim dovoljan i do god imam tako krasne prijateljice za koje ću moći šivati ja sam sretna i zadovoljna. 


......djevojčice žene postale, neke se već i udale......








petak, 11. studenoga 2016.

Sreća, nova suknja divan koncert

"Sreća, da sam slobodan od želja
I više nemam slabosti ni za ljubav hrabrosti...."
Tako pjevaju moji najdraži Oliver i Gibonni, a ja sam otišla u Varaždin da ih poslušam.
Naravno da sam morala za tu prigodu sašiti novu suknju,jer tko je vidio ići u staroj. 
Pošto je jesen odlučila sam sašiti jednu tamniju suknju. 
Izabrala sam jednostavni crni materijal, koji ima malo elastina da je ugodnije za nositi.



Kroj je od pencil suknje, sa pasicom od nekih 5 cm. Shvatila sam da mi takva pasica najbolje odgovara. Dodala sam peplum, jer mi je nekako bila  obična, a i ove godine mi se nekako čini da je peplum postao jako popularan.


Jako sam zadovoljna sa suknjom,jer ide na sve. Od elegancije pa sve do kratkih, dugih čizmi.
Najviše si volim sašiti odjeću koju mogu kombinirati na sve.


Ovo je slikano u Varaždinu u jednom parku, koji je predivan. Pogotovo u jesen kad ima takve boje koje nijedan fotić ne može dočarati.
Tako da tko god nije bio, neka posjeti ovaj divan gradić u bilo koje doba,jer je uvijek lijep.
Što se tiče koncerta možda me nisu primjetili Oliver i Gibo ali ja sam sebi bila divna, a na kraju dana to je najbitnije :)

srijeda, 7. rujna 2016.

Ljeto, zar je kraj?

Ljeto. Uskoro pa gotovo. Ali nema veze,svako godišnje doba ima svoju čar. Meni je ovo ljeto bilo jako lijepo, dosta dugo sam bila u Zagrebu pa sam se u toplije krajeve zaputila tek predkraj osmog mjeseca. Zato sam imala sasvim dovoljno vremena za šivanje. Ove godine su jako bile popularne "Off shoulder" majice i haljine, koje su se meni jako svidjele tako da osim sto sam sebi sašila, sašila sam i svojoj najboljoj prijateljici. Kod ovih haljinica i majica je super što se može uzeti bilo koji materijal, po meni je najbolji neki pamuk,bez elastina naravno ako se ne radi neka uska haljina.
Ali kad je riječ o ljetu nekako mi je za to samo široko, lepršavo lagani materijali...
Vratimo se na ljeto...pošto sam šivala haljine za ljeto naravno da je morao biti i ljetni materijal.
Zaista moram pohvaliti dućan sa tkaninama Pamigo jer je imao tako divni odabir materijala.
Jednostavno je bilo teško za odabrati.



Moja prijateljica naprosto obožava ljeto, obožava sve povezano sa ljetom, a pogotovo sidra što god vidim na sidra znam da će joj se svidjeti. Tako da se nisam iznenadila kad mi je donijela ovaj materijal. Ja moram priznati da sam i sebi uzela takav materijal ali u tamnijoj boji :) 
Materijal je jako dobar jer je lagani traper, jako je ugodan za nositi. Ova sitna srčeka je pamučni materijal, što je za ljeto savršeno, brzo se suši i ugodno za nositi.



Zar nije divna?

Naravno kad sam njoj sašila sam shvatila da je stvarno to lijepo i da bi bio red i da sebi tako nešto sašijem. Tko nas poznaje zna da smo uvijek bile isto obučene :)







Haljina je od istog materijala kao i od moje prijateljice, a majica je od materijala baš za recimo košulje, bluze, popelin ali nije pretanki pa ga je lagano šivati. 

Ako se odlučite da sami sašijete ovako nešto ima zaista jako puno tutoriala na internetu samo treba puno strpljenja i naravno volje. 
Ja sam svoj kroj izvadila iz burde, pošto imam dosta tih krojeva uvijek nađem nešto za sebe. 

Zaostajem sa pisanjem,ali bila sam na godišnjem pa mi morate oprostiti, uskoro slijedi jedan blog posvećen samo svadbama....s obzirom da smo do sad bili na tri vjenčanja znate da su u igri i tri nove haljine :))

Off-the-Shoulder Dress 04/2010 #112B     

ponedjeljak, 20. lipnja 2016.

Tko je vidio imati haljinu sa leđima?

Svatko ima neke svoje adute koje voli pokazivati na sebi. Neki imaju grudi, netko noge, netko oči....svatko smatra da ima nešto što može istaknuti na sebi, da ostane primjećen.
Ja volim svoje noge, visoka sam, imam lijepe duge noge zato i volim nositi haljine, ali ne prekratke.
Dužina mi je uvijek negdje oko koljena, par centimetra iznad, čak i u zadnje vrijeme volim ove haljine koje idu iznad gležnja,ta neka nedorečena dužina.
Pretpostavili ste da je riječ o haljini iznad koljena :) ali ne znate još jednu malu sitnicu, ova haljina je "bez leđa". Mislim da to volim više od svojih nogu :) Ne mogu se pohvaliti da imam neka divna leđa, zapravo za krojačice sam prava noćna mora (nekad bila, sada sam sebi). Jer ima nepravilne lopatice. Da i to je moguće. Jedna mi je malo previše vani i vjerujte mi kad šivate to je veliki problem.
Nitko to ne primjećuje dok eto ne krene šivati, ali to me ne sprječava da ja ne šivam sebi haljine bez leđa. Ovaj kroj haljine sam ja zapravo vidjela na prijateljici i odmah sam znala da ga želim.



Kada se haljina gleda od naprijed zapravo je obična haljina, ali mali zaokret i zaista se iznenadiš. 
I to volim kod haljina što te svaki dio nje može iznenaditi. 

Haljinu sam šivala na svoj način, jer google prevoditelj i njemački jezik, pa ajmo reći da je to zaista zanimljiva kombinacija. I moram reći da sam jako zadovoljna za prvi put. 
Djeluje jako jednostavno ali zapravo uopće nije, jer nema puno mjesta za doradu. 
Donji dio je napravljen od ostatka materijala, jednostavno širina tkanine i radila sam falde. 
Nisam imala baš puno materijala zato što sam odlučila gornji dio poduplati tako da mogu nositi bez grudnjaka (grudi mi nisu aduti ;) ), da ne bude prozirno. 


Ne znam za vas,ali meni se jako sviđa i jedva čekam nesnosne vrućine da ju mogu obući. 
Čak sam razmišljala i da ju na jednu svadbu obučem, ali poznavajući mene do te svadbe će još biti minimalno 3 nove haljine u ormaru. 
Dok čekam odlazak na more uživati ću u njoj u gradu, neki sako, traper jakna i nitko neće znati čega nema na leđima ;)

Ako se Vi odlučite za ovu haljinu evo vam link na burdastyle da si možete skinuti kroj.

http://www.burdastyle.com/pattern_store/patterns/open-back-dress-032013



petak, 20. svibnja 2016.

Jedna, dvije suknje....

Što obući na svadbu?! To je ono vječito pitanje. Znamo što ne smijemo obući, a to je bijela duga haljina. Kada malo čitam po Wikipediji nalazim svakakve zanimljive činjenice o vjenčanju a posebno o haljinama. Kroz povijest su se mjenjale boje, oblik pa čak i danas i dužina haljina, tako da sve češće možemo vidjeti kako mladenke danas imaju i kratke haljine.
Ja osobno volim vjenčanja, volim tu strku, zbrku, glazbu, hranu....sve mi to daje neku čar. 
Ne mogu reći da nisam kao mala sanjala svoje vjenčanje, raskošna krinolina, dugi veo princ na bijelom konju...Hahahaha, mislim da je svakome tako počela djetinjasta maštarija. 
Što sam starija, haljina je sve uža postala, raskošno vjenčanje se pretvorilo u intimnije, a princ na bijelom konju, on je ostao i kraj mene je......
Ajmo se mi vratiti na početak priče, znači što obući na vjenčanje....kad si gost lako je, bilo što samo da je pristojno, ali ako si kao ja to znaci šivanje nečega novoga. A ako imaš prijateljicu koja isto ne zna što će obući, e onda imaš puno posla. Obje smo se nekako odlučile za suknje, tako da smo dosta zapravo i slične bile obućene.


Ja sam se odlučila za klasičniju kombinaciju. Iz svojeg cvijeća sam izašla i ušla u geometrijski svijet. Na slici izgleda kao crno bijela kombinacija ali kada se baš jako približi onda se vidi da je zapravo tamno plava.


Ovaj materijal je meni divan. Ljubav na prvi pogled. Za njega se odlučila moja prijateljica. 
Izašla je iz svoje "konforne zone" i samu sebe iznenadila ovom tkaninom. 
Tkanina izgleda kao neka slika...jednostavno je toliko upečatljiva da je to predivno.




   
                                                               


Ovo je moj princ i moja suknja. Crno bijela kombinacija uvijek dobro prolazi. Elegantno ali opet jednostavno. Imala sam jednu starinsku crnu torbicu, gore sako i eto spremna za plesanje dugo u noć.





Što reći osim da ponekad treba izaći iz svoje konforne zone i uživati u bojama. Kako kažu dok ne probaš ne znaš kako je.
Draga moja Suzi trebaš češće isprobavati jer ovo je ispalo jako dobro... ;)





petak, 8. travnja 2016.

Lastavice doletjele na suknju

Traper, jedna vrlo jednostavna tkanina, svi je vole i svašta se može od nje sašiti. U zadnje vrijeme sam po dućanima s tkaninom nalazila tanji traper, sada da li je to pravi nisam bas sigurna, ali ako nije jako je dobra kopija. Ovaj što sam ja kupila je tanji traper i kod njega mi se najviše sviđa što se lagano šiva i dosta dobro pada. Kada sam naručila ovaj materijal prvo sam mislila napraviti usku pencil suknju ali mi je netko sugerirao u puni krug suknju. Nažalost sam naručila materijala dovoljno samo za pencil, a ne za suknju punog kruga, tako da sam se morala malo snaći.



Materijal je na slici malo tamniji, uživo je svijetliji, jedna jako lijepa boja trapera.



Kao što sam rekla nisam imala puno materijala pa sam malo improvizirala suknju "punog" kruga. Uzela sam širinu tkanine i sašila sam falde. Iza sam stavila cif i eto suknja gotova. 
Lijepo pada i jako je lagana. 



Ovo je bilo poslovno izdanje,ali izgleda dosta i ležerno. Nisam neka velika ljubiteljica plave boje, ali ova kombinacija mi se jako sviđa.






petak, 1. travnja 2016.

Prugice na suknji

Suknje!!! Obožavam ih. Bilo duge, kratke, do koljena, široke, uske. Nije bitno kakve su glavno da su suknje.  "Podrijetlo suknje vjerojatno seže do prapovijesti kada se odjeća nije razlikovala kod muškaraca ili žena. Suknjama su se odijevali u povijesti egipatski faraoni."  Tako kaže wikipedija, a ja se upotpunosti slažem s njom. 
Nekako imam osjećaj da žene više vole i biraju haljine jer realno obučeš jedan odjevni predmet i gotova si. Kod suknje moraš ipak paziti što ćeš na nju. Zato i ja nekako prije biram haljine nego suknje, ali nekako se to u zadnje vrijeme promijenilo. Možda zato što je moda toliko daleko otišla da zaista možeš na suknju sve obući. I što se tiče obuće, a i odjeće. 
Još pogotovo kada kupiš dobar materijal, kao što je slučaj kod mene. 
Doslovce moja pošiljka materijala je stigla u rekordnom roku ali kada sam ugledala ovaj jednostavno sam bila presretna. 



Ako ste se pitali, da to je materijal i to jako neobičan materijal. Zove se minimat, univerzalna poliesterska tkanina. Znam puno vas će reći ajme poliester i ja se slažem s vama ali za suknju koja nije uz tijelo meni osobno ne smeta. Da je riječ o haljini sigurno ju ne bi sašila, ali danas je dosa teško naći tkaninu bez poliestera tako da....ja kupim ono što se meni sviđa, a s ovom nisam sigurno pogriješila. 





Suknja je puni krug i ima jedan dodatak, a to su džepovi. Nikad ih nisam šivala, iskreno vrlo ih se rijetko sjetim, a i oni su meni više ukrasni nego što ću ih zaista koristiti. 


Zar nije divna? Te boje....one same potjeraju crne oblake i dovuku sunce. 





ponedjeljak, 29. veljače 2016.

Think twice cut once :)

Kad naručiš neki materijal i jedva čekaš da ti dođe i onda napokon ti dođe i shvatiš da to nije zapravo to što si ti htjela e onda shvatiš da imaš problem. Ali na svu sreću skoro se svi problemi (ako nisi izrezao) mogu riješiti. Dugo sam razmišljala što bi sa tim materijalom.


To je materijal, da vam bude jasnije dok objašnjavam svoj "problem". Znači ja kada sam vidjela ovaj materijal mislila sam da on ima na jednom djelu cvjetiće i da se širi prema gore gdje cvjetići nestaju i ostaje samo tamno plava boja. Naravno, pogriješila sam :). Umjesto da pitam da mi objasne kako zaista izgleda materijal, s obzirom da sam naručivala preko web stranice, ja sam se pravila pametna i odmah naručila. I kada je došao, stvarno je bilo veliko iznenađenje. Nažalost nemam sliku materijala ali probati ću objasniti. On je dugačak nekih 1 metar i širok 1,4m i cijelom svojom dužinom idu cvjetići širine nekih 20cm onda je plavo i onda opet tako cijelom dužinom cvijetići. 
Znači nije baš ono što sam htjela, ali dobro sigurno neću baciti. 
Jako dugo sam okretala materijal po sebi da vidim kako će najbolje biti, od suknje, do haljine pa sve do kombinacije suknja i gornji dio haljine i nekako sam našla najbolje što mi je izgledalo. 

           






Evo završnog mog produkta, dosta dobro je ispao ali ne onako kako sam zamislila. Toliko sam razmišljala kako koju stranu okrenuti da dobijem sve cvjetiće na jednoj strani, a čisto na drugoj strani da sam sve naopako okrenula i dobila nešto sasvim drugačije. Očito ja ne smijem previše razmišljati nego samo šivati. 
Materijal je divan, tako ugodan za nositi da jedva čekam proljeće i toplije vrijeme da ju počnem nositi. Ako me pratite shvatiti ćete kako su moje haljine jednostavnog kroja, najviše volim jersey i scubu, materijale koji se samo "navuku" preko glave. Tako je i ovaj materijal, jersey viskoza, materijal divno pada i na tijelu ga uopće ne osjećaš. 
Po meni je to najbitnije, trebaš se ugodno (naravno i lijepo) osjećati u tom materijalu. 

Nakon toliko razmišljanja mogu reći da sam jako zadovoljna sa završnim radom! 

 A ovo neka poruka svima bude :)






ponedjeljak, 22. veljače 2016.

Zaželi želju....

Sretan rođendan ti, sretan rođendan ti, sretan rođendannnnn.....svi znamo kako ide ta pjesmica, tako su i meni prije par dana pjevali. Godine prolaze ali to znaci samo da mi treba još više novih suknjica u ormaru. :) ( ne znam koliko bi se s time složio moj dragi,jer da vidite moj ormar...sve bi vam bilo jasno)
Tako sam ja odlučila sašiti sebi suknju, da imam nešto novo za svoj rodjendan. 
Nisam ništa posebno slavila, uz svoju obitelj ali to ne znači da si ne moram sašiti nešto novo. 
Tako je nastala ova rođendanska suknjica. Materijal sam kupila u "Pamigo" dućanu, crvena scuba i crna rupičasta scuba.


Prva mi je za oko zapela ova rupičasta scuba. Imala sam par ideja što bi s njom. tako da mi je bilo malo teško za odlučiti. Super mi je izgledalo na crno,ali nekako ne dolazi toliko do izražaja kao što dolazi kada sam stavila ispod neku žarku boju. Mislim da sa crveno crnom kombinacijom nitko ne može pogriješiti.





Pasicu sam napravila cijelu crvenu tako da bude malo istaknutija. Jako volim suknje punog kruga,nekako se osjećam lepršavo u njima. 

Scuba materijal je meni jedan od dražih materijala, zato što se lagano šiva i prati liniju tijela. Tako da je po meni jedan od boljih materijala ako želite istaknuti svoju figuru. 
Po prvi puta sam radila s njom suknju punog kruga, malo je "teška" ali dobro pada i mislim da dobro i izgleda. Jedini je problem porubiti,. Ja nažalost nemam endlericu, tako da svi moju porubi su najčešće ručno i skriveni, a kod ovog materijala to je maleni problem jer je teže ručno šivati. Tako da sam ovu suknju ostavila bez ruba. Možda jednog dana i dobije porub. za sada mi se ovako sviđa. :)





Dok mi gosti ne dođu ja sam si zapalila jednu svijećicu i zaželjela želju...ko zna možda mi se i ostvari ;)








nedjelja, 31. siječnja 2016.

Ovo je za nju, kaput

U prošlom postu sam pisala o jednoj divnoj kožnoj tkanini, tada kada sam kupila tu kožu sam kupila i ovaj divan materijal. Velur, materijal za kapute.



Boja materijala je jako neobična, plavo-zelena, teško je bilo i uslikati tako da sada konac ispada kao da je puno svijetliji od materijala, a zapravo nije. Ovu boju sam jako dugo željela tako da sam se jako razveselila kada sam ju kupila i to još na sniženju. 

Vjerovatno se pitate kakav je to naslov ovog posta, pa da počnem recimo ispočetka. Znači ja sam svoju avanturu šivanja započela prije par godina kada sam doslovce na ruke šivala torbice za mobitel, a šivaća mašina me samo gledala. Moja mama,koja je umrla kad sam bila mala je bila krojačica,ali eto nesretnog života nije me ona učila nego sam počela sasvim sama, da bi se usavršila na tečaju kod "Goge".  Očito sam taj talent nasljedila od nje, jer ta ljubav prema šivanju to je neopisiva. Jednostavno ja ne mogu nikome opisati kako se ja osjećam dok kupujem materijal, a pogotovo kada ga sašijem. I sada kada se sjetim kako sam šivala te torbice i kada sada ugledam taj kaput zaista mogu reći, mama bi bila ponosna! Zato sam ovaj projekt posvetila samo njoj. 
Darovala mi je nešto što nitko ne može darivati.... preko mene ona je i dalje tu uz nas i to je nešto što je nezamjenjivo. 





Jednostavan kroj, ali meni jako lijep. Drugačiji su bili džepovi na originalnom kroju, ja sam ga malo doradila po sebi. Na džepove sam stavila dva komada prave kože, tako da malo podigne kaput. Kaput je više za ovo prijelazno vrijeme, nije bas za debeli minus :)



Nadam se da se vama sviđa kao što sam i ja zadovoljna! :)



Kroj je kupljen na stranici Burdastyle, broj: BurdaEasy Coats HW/2014