Jer zaista moje prijateljice su prave ljepotice. Zato je i ovaj post posvećen mojim ljepoticama i njihovim novim suknjama što sam za njih šivala.
Super je što su tkanine identične, kroj je identičan, a ipak svaka ju nosi na svoj način.
Prva je moja buduća kuma. a i ja sam i njena kuma, kumstvo nas veže. Zapravo nas veže puno toga više, ovo je samo mali djelić koji smo jedva čekale da se dogodi.
Ovo je Jelena, jedno divno biće toliko jednostavno, a opet tako komplicirano.
Koja voli suknje ali nekako ju ipak viđam češće u hlačama. Nadam se da će se sada to promijeniti i da ću je češće viđati u suknjama.
Sa zadovoljstvom ću joj ih još sašiti.
Ovo je Petra, moja isto draga prijateljica. Za nju bi rekla da je jednostavna,ali opet nekako je sve na svome mjestu. Nju ne moram tjerati da nosi suknje nosi jer ju često viđam u njima.
Što se tiče suknji, to je pencil kroj, sa podstavom da se ne diže dok hodaju.
Nisam radila iza rasporak jer je suknja kraća pa to nije potrebno.
Dvije različite osobe, dvije na prvi pogled iste suknje ali opet su skroz različite, svaka ju nosi na svoj način i to je ta čar u šivanju.
Kad imaš na prvi pogled istu tkaninu i na prvi pogled sašiješ dvije iste suknje i onda ih obuku dvije različite osobe i tada zapravo shvatiš da su skroz različite.
I onda kad na kraju dobiješ taj divan osmijeh i vidiš da je zadovoljna...meni više od toga ne treba, jer to je poanta šivanja. Meni je osmijeh sasvim dovoljan i do god imam tako krasne prijateljice za koje ću moći šivati ja sam sretna i zadovoljna.
......djevojčice žene postale, neke se već i udale......
