nedjelja, 30. travnja 2017.

Eto to sam Vam ja.....

 Mislim da je vrijeme nakon svih ovih postova da se upoznamo.
Tko sam ja? Pa vrlo jednostavno, cura koja nije zavrsila nikakvu školu za šivanje nikakve fakultete za krojenje, nego jedan, zapravo jedan i pol tečaj šivanja i to je to. 
Ali nije to tako jednostavno kao što sam napisala. Pa da krenemo, zovem se Vesna i trenutno imam 29godina.
Od malih nogu sam nešto izrađivala, bilo to kućice za barbike, nakit od svega što sam našla u kući pa eto sve do šivanja. Oduvijek sam voljela imati nešto drugačije, nešto što nemaju svi, ali opet da je i drugima lijepo da bi i sami poželjeli da imaju to na sebi ili doma. 
Moja mama je bila krojačica, nažalost prerano je umrla tako da me nije ništa stigla naučiti, ali ko zna možda da je živa možda ja ne bi šivala. Nekako mislim da je njen duh još prisutan pa zato ja toliko volim i želim šivati. Mogu reći da sam taj talent od nje naslijedila. 

Šivam na njenoj mašini, ona je moje sve. Gledam ja i nove mašine sve te moderne, lijepog dizajna sa tipkicama i ostalim dodacima ali nekako moja bagatica je ipak moja bagat i dok se nas dvije slažemo neću je zamijeniti.
 Šivati sam krenula prije par godina kada su počele biti popularne torbice za mobitel.
Počela sam sve ručno dok nisam shvatila da bi mogla probati i na mašinu i to je početak svega. Nakon toga su brzo došle pismo torbe svih veličina i boja i onda sam malo gledala odjeću. 
Kupila materijal za 15kuna i odnijela krojačica da mi sašije  jednu jednostavnu haljinu.
Za to mi je uzela velike novce i shvatila da ja to mogu sama. Surfala sam po netu i našla Gogu, tečaj šivanja i krojenja, skupila novce i uplatila si tečaj od 60sati i to je bilo to.
Od tog dana šivanje je moj život. Da mi je netko rekao da će mi to biti moje sve, mislila bi da se šali.
Ne prođe skoro niti jedan dan a da ja nešto ne sašijem i zaista u tome uživam.
Volim drugima šivati, volim vidjeti osmijeh na njihovim licima, ali najviše volim kad me pitaju gdje sam to kupila, a ja sa ponosom kažem sama sam sašila.

Ponekad pomislim da mi je mama živa možda ja ne bi uopće šivala, vjerovatno bi mi ona sve sašila pa to ne bi bilo to. Zato kažu da se sve u životu sa razlogom dogodi pa tako i to.
Ja mislim da sa svakim zvukom naše mašine ona zaživi i još dugo će se čuti taj zvuk.....


 Ista mašina, iste nas dvije, kćer i mama koje su prekratko bile skupa, ali sad ih povezuje nešto neraskidivo i nešto što samo one osjećaju......

Sretan mi rođendan,opet

Volim rođendane. Prije par godina sam ih obožavala, odbrojavala sam kada će doći, slavila po nekoliko dana...eh,to se malo promijenilo. Netko će reći ostarila si, ali ja mislim da to nije pravi razlog, nego jednostavno čovjek s vremenom shvati da je ljepše proslaviti sa svojim najbližima.
To mi je nekako postao čar rođendana. Naravno, poklone uvijek prihvaćam.
Meni je zapravo najlakše kupiti poklon, tkanine nikad dosta. Tako i ove godine sam dobila dvije predivne tkanine.



Ovu plavu sam već duže vrijeme htjela, tu zapravo boju tako da sam si nju sama izabrala, ali ovu cvjetnu nisam očekivala, tako da je to bilo pravo iznenađenje. 

Za plavu tkaninu sam već imala i odjevnu kombinaciju, sve je već bilo pripremljeno tako da sam ju sašila u rekordno brzom vremenu, jer čemu čekati. 









 Ova cvjetna će još malo pričekati jer nikako da se odlučim šta da šivam, da li suknju ili možda neku haljinu. Idem uskoro na jednu svadbu, možda mi treba nova haljina?


Flamingo suknja

Flamingo...bez brige ovo nije post o životinjama. nego samo o životinjama na tkanini.
Ove godine, koliko sam vidjela je jako popularan flamingo uzorak. Ptica je toliko slatka  da ni ja nisam mogla odoljeti.





Kao što sami možete vidjeti materijal sam kupila tj,naručila preko sveta metraže. Jedan dućan u Ljubljani,koji na moju sreću ima dostavu, super web stranicu i odlične ljude koji tamo rade jer u svakom trenutku žele pomoći.
Kad san ugledala ovu tkaninu znala sam da ju moram imati. Odmah mi se na prvu svidjela.
Super je što je pamučna, a danas je dosta teško naći pamučnu tkaninu.
Nisam uzela puno, dovoljno za polukrug suknju.
Jedina zamjerka je što se lako gužva, ali nema veze isplati se svaki put malo proći sa peglom po njoj.

Čim je sunce izašlo morala sam ju obući, tako da se veselim sunčanim danima da ju mogu češće nositi, jer je zaista ugodna.












Zar nije jednostavno preslatka?

subota, 29. travnja 2017.

Lijeva ili desna teško se odlučiti

Ne moram niti govoriti koliko ja uživam u šivanju, ali onaj osjećaj kad nekome drugome nešto sašiješ i ta osoba je zadovoljna, sretna ima osmijeh na licu koji ne skida, e taj osjećaj je najbolji.
S obzirom da je meni ovo hobi tj.nisam izučena krojačica, nego uz pomoć tečaja, youtuba i malo genetike mogu reći da sam rijetko koga odbila, kažem pokušati ću pa ćemo vidjeti šta će biti od toga.

Tako je meni došla moja Petra sa dva materijala i rekla šivaj. I tako su nastale dvije divne haljine.
Ova smeđa haljina je meni specifična jer sam šivala po drugoj haljini,a  to do sada nisam nikad radila, kao što sam rekla nemam toliko znanja da bi sama mogla kroj napraviti. Mogu sve sašiti samo mi daj kroj, ali eto ovo sam uspjela i bez njega. Materijal je divan i još kupljen na sniženju.
Ovaj drugi materijal je Roberto Cavalli. Možda si ne možemo priuštiti pravog Roberta,ovako bar imamo njegovu tkaninu. Ko zna možda dođe do njega ova slika pa bude oduševljen s mojom kreacijom i poželi da šivam za njega. Ok, dosta maštanja vratimo se mi u moju realnost.
Kroj od druge haljine je iz burde kroj. Zaista imaju veliku izbor krojeva, jedino se mora paziti kod veličina, Ne znam čije imaju,ali znam da su jako neobične.

Da ne odugovlačim više, evo moje divne prijateljice.



Materijal je jako lagan, dosta sklizak, mislila sam da ću imati više problema pri šivanju ali na kraju je ispalo prilično dobro. Ovo je haljina bez kroja.






Evo našeg Cavallia, neobičan materijal i po sastavu i po uzorku. 
Nažalost na slici ispada kao da je ovaj dio naranđasti, ali u stvarnosti je zapravo rozi- 

I eto jedna haljina ljepša od druge....zaista se teško odlučiti....


Lijeva ili desna, pitanje je sad....