Rekla sam sama sebi da ću se potruditi i stvarno hoću jer imam toliko toga što želim podijeliti s vama, da i vi samnom uživate u mojim kreacijama.
U zadnje vrijeme oko mene ljudi čiste stanove, podrume i nalaze predivne tkanine i na moju sreću svi se sjete mene i ja sa velikim osmijehom na licu sve prihvaćam.
Ne mogu niti zamisliti da bi netko bacio svu tu divnoću u smeće, jer se ova današnja tkanina ne može usporediti sa tkaninom starom dvadeset ili trideset godina.
Ne kažem ja da je današnja sva tkanina nekvalitetna ali jako je teško pronaći baš kvalitetnu i cjenovno prihvatljivu tkaninu, zato ja jako volim sve te pozive koji počinju "čuj imam tu neku tkaninu od bake..."odmah ju s oduševljenjem prihvatim .
Tako su nastale ove dvije haljine, haljine koje su napravljene od materijala starog nekoliko godina, koji je skupljao prašinu i čekao da ga moljci pregrizu. Vjerovatno nije vjerovao da će doći u moje ruke, koje će od njega napraviti predivne stvari.
Zato i volim te starinske tkanine, imaju onaj miris starosti, pričaju svoju priču...
Moram priznati da sam ove godine dobila toliko tkanine da zaista nemam vremena sve sašiti i poslikati. Tako da će ovaj post biti u nastavcima, kako ću šivati tako ću objavljivati.
Ovaj kroj haljine već neko vrijeme je u mojim favoritima na burdi, ali nikako nisam našla neku tkaninu koja će savršeno pristajati. Dok eto nisam dobila ovu predivnu "Jugoslavija 100% vuna" tkaninu koja me odmah na prvi pogled oduševila.
Fora mi je kako isti kroj može skroz drugačije ispasti , a i sve je do modela kako on to nosi.
Koja vam je bolja realnost ili burda? ;)
Ova haljina je nastala sasvim slučajno, zapravo sam planirala samo suknju i onda su mi pale napamet tregeri. Kako nemam nijednu haljinu/ suknju sa tregerima i ovo mi se činila kao super ideja.
Sasvim jednostavna suknja, osim što ju tregeri drže ima i u struku gumu.
Zaista sam shvatila kako su jednostavne stvari uvijek dobar izbor. Bitno je tko nosi i kako nosi, jer ne možeš glumiti stil.
Ovaj post je posvećen svim bakama koje i dalje čuvaju vrećice prepune tkanine, a ne znaju šta bi s njima. Ja sam ta djevoka koja probudi te stare stvari koje postanu zaista predivne kreacije.
English version:
I have not been posting anything lately, I'm sewing constantly, but days are just going too fast.
I said to myself that I try hard because I have so much to share with you that you too enjoy me with my creations.
Lately around me people clean homes, basements and find beautiful fabrics and luckily all remember me and give me this beautiful old fabrics, and I all accept with a big smile
I can not even imagine anyone throwing all that beaitiful fabrics into the garbage, because this old fabric is so quality.
That's how these two dresses, dresses made of a couple of years old material, gathering dust and waiting for the moles to overflow. He probably did not believe he would come to my hands, which would make wonderful things out of him.
That's why I love those old fabrics, they have that scent of old age, they tell their story ...
I have to admit that I got so many fabrics this year that I really do not have time to sew and make. So this post will be in the sequel, as I will sew so I'll post it.
First dress; this pattern is in my favorites for a while, but I have not found a fabric that will fit perfectly. Than I get this beautiful "Yugoslavia 100% wool" fabric that immediately impressed.
Its great how every person wear its in own way.
So do you like me,or Burdastyle model more?
Second dress/skirt; This dress was created by accident, actually I planned simple skirt and then came into my head suspenders. Since I do not have any dress / skirt with suspenders and this seemed a great idea.
Just a simple skirt, besides the suspenders holding it, also has a rubber band.
I realized that simple things are always a good choice.
This post is dedicated to all the grandmothers who still kept bags full of fabric, and they do not know what to do with them.
I'm the girl who wakes up those old things and they become some beautiful projects.
