Ovo je za nju, kaput

U prošlom postu sam pisala o jednoj divnoj kožnoj tkanini, tada kada sam kupila tu kožu sam kupila i ovaj divan materijal. Velur, materijal za kapute.

Boja materijala je jako neobična, plavo-zelena, teško je bilo i uslikati tako da sada konac ispada kao da je puno svijetliji od materijala, a zapravo nije. Ovu boju sam jako dugo željela tako da sam se jako razveselila kada sam ju kupila i to još na sniženju. 

Vjerovatno se pitate kakav je to naslov ovog posta, pa da počnem recimo ispočetka. Znači ja sam svoju avanturu šivanja započela prije par godina kada sam doslovce na ruke šivala torbice za mobitel, a šivaća mašina me samo gledala. Moja mama,koja je umrla kad sam bila mala je bila krojačica,ali eto nesretnog života nije me ona učila nego sam počela sasvim sama, da bi se usavršila na tečaju kod "Goge".  Očito sam taj talent nasljedila od nje, jer ta ljubav prema šivanju to je neopisiva. Jednostavno ja ne mogu nikome opisati kako se ja osjećam dok kupujem materijal, a pogotovo kada ga sašijem. I sada kada se sjetim kako sam šivala te torbice i kada sada ugledam taj kaput zaista mogu reći, mama bi bila ponosna! Zato sam ovaj projekt posvetila samo njoj. 

Darovala mi je nešto što nitko ne može darivati.... preko mene ona je i dalje tu uz nas i to je nešto što je nezamjenjivo. 

Jednostavan kroj, ali meni jako lijep. Drugačiji su bili džepovi na originalnom kroju, ja sam ga malo doradila po sebi. Na džepove sam stavila dva komada prave kože, tako da malo podigne kaput. Kaput je više za ovo prijelazno vrijeme, nije bas za debeli minus :)

Nadam se da se vama sviđa kao što sam i ja zadovoljna! :)

Kroj je kupljen na stranici Burdastyle, broj: BurdaEasy Coats HW/2014

Zeleno,molim

Nisam prevelika ljubiteljica zelene boje,ali kada sam dobila ovaj materijal nisam mogla odoljeti.
Materijal mi je dala kolegica s posla, ona je starija gospođa koja taj materijal ima od svoje mame..tako da je materijal star negdje 30-40 godina i izgleda kao da je danas kupljen.

Vidi se kako su nekada bili jako kvalitetni materijali,jer 30 godina poslije materijal je i dalje isti.

Materijal po sebi ima izvezeno kao neko lišće,cvijeće..što je najveća fora to je kao "kriva strana". Ona bi trebala ići iznutra,a vanjska strana je obična glatka što se meni nije svidjelo pa sam se malo poigrala i okrenula drugačije. 

Haljina je klasični ravni kroj bez rukava.Kopča se odozada,sa metalnim cifom. Ako se bojite da će vam se cif otvoriti  lagano sa iglom i koncem pređite preko zubaca negdje pred kraj cifa, spriječiti će bar da se haljina skroz ne otvori i ne završi na podu :)

Također i torbu sam sama radila,od eko crne kože sa dodatkom zelene eko kože. Cif sam stavila na gornji dio torbe tako da se lako otvara.

Eto materijal star 30 godina napokon je postao predivna haljina koja se može nositi još sljedećih 30 godina :)