Novo normalno

 Mislim da svatko zna o čemu je riječ čim pročita naslov. Cijeli svijet se okrenuo, doslovce ja mislim ne postoji nijedan kutak na ovoj zemlji gdje se možeš sakriti od ovog strašnog virusa koji nam je svima promjenio život. 

Osim što se ne možemo družiti kao nekada ,ne možemo niti putovati kao nekada. Kad se sjetim što smo sve imali u planu,što smo sve htjeli raditi, sve je nekako palo u zaborav i jedino što nam je ostalo je to da pazimo na  jedne i druge, a i na sebe. 

Ja zaista više ne stignem šivati za druge, ne samo zbog corone nego uz djecu je to naprosto nemoguće.      Ali za prijatelje uvijek nađem vremena, zapravo oni nađu za mene jer ipak moraju ponekad malo pričekati. 

Ovo je zapravo jedan veliki tb u prošlost, u vrijeme kad je sunce sjalo, kad se moglo putovati gdje god si htio, kad si se mogao slikati bez maske na licu i grliti se i ljubiti se sa svakim, vrijeme za kojim većina nas baš pati i željno je. Zato na svu sreću imamo slikice koje nas podsjete da je sve moguće i da se samo moramo malo strpiti i vratiti će se nekako u normalu. Zaboraviti ćemo ovu karantenu od svega i jednostavno cijeniti ove male sitnice, ove male zagrljaje koje smo svi željni.                                             Na kraju dana sitnice čine ovaj život toliko lijepim. 

Zar nije predivan throwback? Sunce, osmijeh i pogled u daljinu ništa drugo nije potrebno. 

Pazite na sebe jer tada odmah pazite i na druge :)

Vrijeme leti....

Grozno mi je uopće započeti ovako rečenicu, ali prije skoro dvije godine sam zaista dobila puno tkanine, sva ta tkanina je bila u tako dobrom stanju da sam se ja zaista iznenadila. 

Jer je stara nekih dvadesetak ako ne i više godina.

Prije dvije godine sam sašila ovaj divan kaputić, više je za jesensko vrijeme nego za zimu i sram me je  reći ali sam skroz zaboravila na njega. Jednostavno nije došao na red, rekla sam da ću ove godine to ispraviti i da ću ga zaista češće nositi jer mi je bas lijepi.

Ovaj materijal je već neko vrijeme kod mene pošto je dosta teški znala sam da neću moći nikakvu suknju ili haljinu od njega napraviti, morala sam smisliti neki kaputić.
S obzirom da mi baš nejdu dobro gumbi, makar vježbam ali jednostavno mi ne ispadnu tako lijepi, odlučila sam da će to biti neki proljetni kaputić koji samo nabaciš na sebe.
Na burdi sam našla super kroj i odlučila sam krenuti s njim.

Prvo pravilo kod šivanje je to da prije rezanje sve dobro provjeri, dva puta provjera i onda rezanje.
Ja sam tu malo pogriješila pa nisam baš provjeravala jer sam se više mučila sa tkaninom jer imala sam ju puno ali opet ne baš dovoljno za sve što sam planirala. Uglavnom, da ne duljim jedan jako bitan dio kroja sam zaboravila nacrtati i izrezala bez njega.
Ne moram vam niti pričati kako sam se osjećala kada sam ugledala taj maleni dio na podu i kad sam shvatila što sam napravila. 

Na svu sreću dobro sam se snašla, pa sad ljudi misle da je to namjerno napravljeno tako, a ne zapravo moja greška.
Greške se uvijek mogu dogoditi ali to je tako nebitno ako završni produkt ispadne dobro, a i nakon dvije godine niti ja ne znam gdje sam pogriješila tako da sam dobro prepravila. 

Ova zadnja slika je zaparavo moja realnost, ne postoji trenutak kad sam sama, a pogotovo ako sam se odlučila ići slikati u novoj kreaciji. 

Ili se slikaju kraj mene ili eto odluče viriti ispod haljine, jer baš u tom trenutku je to morao učiniti. 

Ali moram vam priznati, ovakve slike su mi najdraže, prije bi se išla negdje uslikati i to bi bilo stotine fotke dok ne bi našla onu pravu, a sad bez šminke, čista kosa je vrhunac dana i selfie u ogledalo i ako uspijem pet komada uslikati to je vrhunac, jer moji mali twinsi moraju viriti ispod mamine haljine. 

Zato su takve slike najdraže i baš zbog njih ću češće obući ovaj kaputić. 

Avantura života

Evo mene nazad...sa tolikim zaostacima da mi je već pomalo neugodno, ali imam jako dobar razlog zapravo dva zašto sa svime kasnim.
Upoznat ću vas sa našim malim svijetom. To su Sofia i David, život su nam preokrenuli naglavačke ali na tako jedan poseban način da zapravo se više niti ne sjećamo kako je to prije bilo.
Iznenadili su nas moram priznati, rodili su se mjesec dana ranije. Bila je subota, ja naručena kod frizera da se uredim jer se bliži termin (mjesec dana prije), stigla su kolica moramo ih pokupiti, ja sanjam hamburger za ručak...sve smo imali isplanirano, a ono meni u 6 ujutro puknuo vodenjak i moji planovi "otplovili". Moji klinci su željeli upoznati neofarbanu mamu, nije im se jeo hambi, a kolica...pa neka se tata s time zeza. Mala dva zamotuljka, sitne bebice, nedonosčad, toliko emocija toliko svega da i sada osam mjeseci nakon svega toga se sjećam svakog trenutka te subote i mislim da ju neću dugooo zaboraviti.
Svašta smo prošli u prvih mjesec dana,ali ono što smo rekli preživjeli smo,svi četvero. I super nam je, toliko super da mama ima vremena šivati. Ne kao prije ali opet nije ni ovo loše.
Naravno da sam i njima nešto morala sašiti. I super mi je to, jedva čekam da narastu da mogu još toga sašiti, ali ono čemu sam se veselila najviše su maškare. Odlučili smo da im svake godine nešto sašijem i sve te kostime ću čuvati pa jednog dana kad narastu da imaju lijepu uspomenu.

Evo naših prvih maškara, bili smo keksić i mlijeko, cookie and milk :)

Evo moje male palčice, upoznajte Sofiu. Ovo je zapravo trebala biti haljinica, ali od krojenja do šivanja je prošlo dosta vremena i to je postala majica, ali nije bitno moja prva sašivena stvar za moju princezu, naravno sa trakom za ovu bujnu kosu. 

Evo moga manekena, sa mojim prvim hlačicama još uvijek stane u njih, malo sam za početak prevelike sašila ali nema veze bitno da su nosive. 

Kakvi bi mi bili blizanci, a da nemamo iste hlačice, pošto peseke obožavamo onda volimo i ove hlačice. 

Mama je mislila i na rast zubića i na slinjenje, tako da smo spremni i sa slinčekima. 

Osmijeh ne skidamo sa lica.

 Evo sad ste upoznali razlog mojeg zaostanka, oni imaju već osam mjeseci,a ja imam osjećaj kao da je jučer bila ta čudesna subota gdje nam je život promjenjen iz temelja. 

Ne mogu obećati da ću sada biti ažurna, ali mogu obećati da ću im još svašta lijepoga sašiti i nadam se da ćete me i nastaviti pratiti i diviti se ovim našim malim zvrkićima. 

Za dobre suknje nikad nije kasno

Vani +35, a ja stavljam post sa skoro pa zimskom odjećom.
Znam grozna sam..ali jednostavno ne stignem,koliko god to ludo zvučalo s obzirom da sam sada doma na čuvanju trudnoće, ali dani mi tako lete. Nisam se niti okrenula, a već sam skoro na kraju trudnoće. Zato znam da ćete mi oprostiti što usred ljeta objavljujem zimske fotke.
Zapravo je to tako nebitno, jer su bitne moje kreacije, koje su toliko jednostavne, a opet ženstvene.
Naravno i moj model, kojeg ste već do sada imali priliku nekoliko puta upoznati s obzirom da za nju najviše šivam.
Osobno sam ljubiteljica pencil suknji, to mi je jako elegantno i nekako je to osnovni kroj za sve ostale suknje. Može se svašta dodati i podigne se jednostavan kroj za tren.

   

Prva slika je klasična pencil suknja, kod ovakvih materijala ja volim pripaziti da se kocke/crte slažu, ne može uvijek biti savršeno ali bar da donekle prate liniju, nema mi gorega kad vidim po dućanima kad ništa nije ravno. Znam da oni šivaju na tone toga i da ih boli briga ali mene jednostavno to smeta.

Druga suknja je isto zapravo pencil kroj ali dodali smo mali volan. Kod volana se treba pripaziti veličina, ne smije biti preveliki pogotovo ako ste niža osoba. 

Ako je volan preveliki jednostavno "pojede" suknju i meni osobno to ne izgleda nimalo lijepo. 

Dva ista kroja , a opet dvije različite suknje. Samo mali dodatak može podignuti nešto što je tako jednostavno do toga da bude skroz posebno. 

Svi ovi "savjeti" su moje osobno mišljenje, nije da me morate slušati ja jednostavno volim decente stvari, elegantne, mislim da će se žena prije istaknuti s nečim jednostavnim nego sa hrpom "modernih stvari" na sebi. 

Bitno je kako se osjećaš dok to nosiš, a ne da li je to zadnji krik mode ili ne.

Volim stajati iza onoga što sašijem, ne volim lagati da nekome nešto stoji ili da ću nekome nešto sašiti a svjesna sam toga da to zaista nije za tu osobu. 

Zato ja kažem za sebe da ne šivam "univerzalne" stvari, sve iste haljine ili suknje, ja sam malashvelja koja ostvaruje vaše želje. 

Ne skidam osmijeh sa lica

Ponekad ti se dogode u životu toliko lijepe stvari da jednostavno nemaš riječi s kojima bi to mogao opisati nego samo možeš uživati.
To se dogodilo meni tj.nama..zadnjih 17 tjedana je zaista predivan period u našim životima i vjerujem da nas čeka još lijepši trenuci, zapravo sam uvjerena u to.
Trudna sam :)) i to ni manje ni više nego sa blizancima.  Šta da drugo kažem, osim što smo muž i ja toliko sretni jer smo svašta prošli da bi došli do ta dva mala zamotuljka, koji su nam ušli pod kožu od onog trenutka kad sam vidjela dvije točkice na uzv.
Osim što nam dolaze u ljeto, dolaze nam curica i dečko zaista nešto što smo samo mogli sanjati.
Ne moram vam niti opisati tu sreću kad sam shvatila da ću imati svog malenog modela za sve one malene i predivne haljinice i suknjice.
Naravno neće ni dečko biti zapostavljen, on će biti pravi mamin maneken.
Već sam polako krenula uređivati njihovu sobicu, što se tiče šivanja. zavjese sam sašila odabrala sam materijal za krevetiće, neke ukrase...ma biti će prava mala oaza ljubavi.

Dok ne krenem sa dječjim asortimanom ja sad imam problem sa odjećom.
Na svu sreću imam dosta sašivenih haljina koje su od rastezljivog materijala, tako da nosim svu tu "ne trudničku" odjeću, suknje nažalost ne mogu obući jer su skoro sve visokog struka, a ja ajmo reći više nemam struk :) tako da sam si odlučila sašiti haljine koje ću moći i kasnije nositi jer žao mi je sašiti nešto što ću samo jedan period moći nositi.
Tako da sam svoje klasične haljine koje inače šivam prilagodila trbuhu koji će rasti, bar da ih u  jednom period mogu nositi.

Svjesna sam toga da kad klinci dođu da neću imati toliko vremena za šivanje, ali doći će opet moj period uživanje u ovoj ljubavi...a do tada ću uživati u svim ovim trenucima koji će tek doći.

Kada stare tkanine ožive/ When old thing came alive

U zadnje vrijeme ne stignem ništa objavljivati, šivam stalno ali jednostavno mi prebrzo dani idu.
Rekla sam sama sebi da ću se potruditi i stvarno hoću jer imam toliko toga što želim podijeliti s vama, da i vi samnom uživate u mojim kreacijama.
U zadnje vrijeme oko mene ljudi čiste stanove, podrume i nalaze predivne tkanine i na moju sreću svi se sjete mene i ja sa velikim osmijehom na licu sve prihvaćam.
Ne mogu niti zamisliti da bi netko bacio svu tu divnoću u smeće, jer se ova današnja tkanina  ne može usporediti sa tkaninom starom dvadeset ili trideset godina.
Ne kažem ja da je današnja sva tkanina nekvalitetna ali jako je teško pronaći baš kvalitetnu i cjenovno prihvatljivu tkaninu, zato ja jako volim sve te pozive koji počinju "čuj imam tu neku tkaninu od bake..."odmah ju s oduševljenjem prihvatim .
Tako su nastale ove dvije haljine, haljine koje su napravljene od materijala starog nekoliko godina, koji je skupljao prašinu i čekao da ga moljci pregrizu. Vjerovatno nije vjerovao da će doći u moje ruke, koje će od njega napraviti predivne stvari.
Zato i volim te starinske tkanine, imaju onaj miris starosti, pričaju svoju priču...
Moram priznati da sam ove godine  dobila toliko tkanine da zaista nemam vremena sve sašiti i poslikati. Tako da će ovaj post biti u nastavcima, kako ću šivati tako ću objavljivati.

Ovaj kroj haljine već neko vrijeme je u mojim favoritima na burdi, ali nikako nisam našla neku tkaninu koja će savršeno pristajati. Dok eto nisam dobila ovu predivnu "Jugoslavija 100% vuna" tkaninu koja me odmah na prvi pogled oduševila.
Fora mi je kako isti kroj može skroz drugačije ispasti , a i sve je do modela kako on to nosi.
Koja vam je bolja realnost ili burda? ;)

Ova haljina je nastala sasvim slučajno, zapravo sam planirala samo suknju i onda su mi pale napamet tregeri. Kako nemam nijednu haljinu/ suknju sa tregerima i ovo mi se činila kao super ideja.
Sasvim jednostavna suknja, osim što ju tregeri drže ima i u struku gumu.
Zaista sam shvatila kako su jednostavne stvari uvijek dobar izbor. Bitno je tko nosi i kako nosi, jer ne možeš glumiti stil.

Ovaj post je posvećen svim bakama koje i dalje čuvaju vrećice prepune tkanine, a ne znaju šta  bi s njima. Ja sam ta djevoka koja probudi te stare stvari koje postanu zaista predivne kreacije.


English version:

I have not been posting anything lately, I'm sewing constantly, but days are just going too fast.
I said to myself that I try hard  because I have so much to share with you that you too enjoy me with my creations.
Lately around me people clean homes, basements and find beautiful fabrics and luckily all remember me and give me this beautiful old fabrics, and I all accept with a big smile

I can not even imagine anyone throwing all that beaitiful fabrics into the garbage, because this old fabric is so quality.
That's how these two dresses, dresses made of a couple of years old material, gathering dust and waiting for the moles to overflow. He probably did not believe he would come to my hands, which would make wonderful things out of him.
That's why I love those old fabrics, they have that scent of old age, they tell their story ...
I have to admit that I got so many fabrics this year that I really do not have time to sew and make. So this post will be in the sequel, as I will sew so I'll post it.

First dress; this pattern is  in my favorites for a while, but I have not found a fabric that will fit perfectly. Than I get this beautiful "Yugoslavia 100% wool" fabric that immediately impressed.
Its great how every person wear its in own way.
So do you like me,or Burdastyle model more?

Second dress/skirt; This dress was created by accident, actually I planned simple  skirt and then came into my head suspenders. Since I do not have any dress / skirt with suspenders and this seemed a great idea.

Just a simple skirt, besides the suspenders holding it, also has a rubber band.
I realized that simple things are always a good choice.
This post is dedicated to all the grandmothers who still kept bags full of fabric, and they do not know what to do with them.
I'm the girl who wakes up those old things and they become some beautiful projects.

Suknja za jedan dan / Skirt in one day

Da, dobro ste pročitali , suknja je sašivena za jedan dan. zapravo za jedno popodne.
Sve je krenulo od sms-a da sam dobila na nagradnoj igri bon u dućan sa tkaninama.
Ne moram vam niti pričati koju sam euforiju doživjela, naravno odmah sam im se javila i idući dan sam odmah otišla kupiti. Moram priznati da je super osjećaj ući u dućan izabrati toliko toga i ništa ne platiti, brzo bi se navikla na taj osjećaj.

Ovo je moja nagrada, četiri predivne tkanine od zimskog pa sve to proljetnog materijala.
Moram priznati da sam se teško odlučila koju ću tkaninu kupiti, jer je bio baš veliki izbor.
Ako ste iz Zagreba i želite dosta veliki izbor i povoljne cijene slobodno navratite u Vlašku ulicu u Tuto Tekstil; zaista imaju dobar izbor i jako često akcije.
Vratimo se na naslov, suknja za jedan dan...prije par dana sam sve tkanine oprala, to sa svima radim, zbog toga što se može stisnuti, a i najviše zbog toga što je ipak to zmazano, pa volim krojiti čistu tkaninu, ipak probavam i sve.
Ja sam vam osoba kada ima neku ideju za šivanje moram ju odmah realizirati jer ju inače sanjam :)
Tako se dogodilo i sa ovom suknjom, sinoć sam ju sanjala i jedva sam dočekala jutro da mogu početi šivati. U zadnje vrijeme mi se jako sviđaju duže suknje, pošto sam visoka mogu si ih priuštiti.
Smatram da svatko zaista mora nositi ono što mu pristaje,a ne ono što je trenutno moderno.
Sebe ne smatram nekakvom modernom curom, jednostavno volim modu i nosim ono što mi se sviđa.

Suknja je jednostavan pencil kroj, ono što ju čini posebnom su gumbi.
Umjesto da napravim obični prorez, napravila sam veći i stavila gumbe i oduševljena sam.
Volim te malene preinake koje podignu jednu običnu suknju.

Ovo je moja zadnja suknja u ovoj godini, već imam par ideja spremnih za 2019.-tu.
Veselim joj se, neka bude ovako bogata šivanjem kao ova godina.
Vama želim da me i dalje pratite i uživate u mom radu.
Do sljedeće godine....šaljem vam velike pozdrave!

English version:
Yeah, the skirt was sew in a day,actually for one afternoon.
It all started from the sms that I got the coupon in the shop with the fabric.
I do not have to tell you what euphoria I experienced, of course I immediately contacted them and the next day I went shopping. I have to admit that it is a great feeling to go into the shop to choose what you want  and pay nothing.
Quickly I will used to that feeling.
This is my award, four beautiful fabrics for the winter and some spring material.
I have to admit I was hard to decide which fabric to buy, because it was a great choice.
I buy this fabric in small store, but with so great fabric.
So if you come in Zagreb, visit this store and buy something, you will not regreat.
Let's go back to the title, a skirt for a day ... a few days ago I washed all the fabrics, and I was ready to sew. I am a person when I have some idea of sewing I have to realize it immediately because I sometime can dream project.
That's how it happened with this skirt, last night I dreamed of it and barely waited for the morning to start sewing. Recently, I really enjoy long skirts, since I am tall girl so that is good for me.
I think that everyone really should wear what suits him, and not what is currently fashionable.
Do not consider myself a kind of a modern girl, I just love fashion and I wear what I like.
The skirt is a simple pencil, what makes it special are the buttons.
Instead of making a plain cut, I made bigger and put buttons and I was thrilled.
I love these small modifications, raise a simple skirt.
This is my last skirt this year, but I have a couple of ideas ready for 2019.
I look forward to her, let her be so rich with sewing like this year.

I hope that you will keep follow me and enjoy my work.

By next year ... I send you  greetings!