Suknja sa dva lica / skirt with two faces

Volim suknje, pogotovo suknje neobičnog kroja. Zapravo ne toliko neobičnog nego da su malo drugačije, a ne cijelo vrijeme iste. Što je malo čudno za mene jer ja sam dosta jednostavna cura koja voli jednostavne krojeve, ništa komplicirano. Nekako mislim da je jednostavnost elegancija, manje je više. Ali eto u ovom slučaju sam se malo poigrala sa materijalom.
Materijal je jako neobičan, ima dvije strane što ga čini zanimljivijim, tako da ga možete okrenuti na koju god stranu želite, ne postoji kriva strana.
Jedina mana je ta da nema uopće elastina pa je dosta grub za nositi.
Zato sam šivala pencil suknju, sa volanom, tako da mi nije potreban prorez zbog hodanja.
Ideju za ovu suknju sam vidjela na instagram profilu neke ruske stranice, samo što su oni još dodali cif i materijal je bio jednobojan.

U zadnje vrijeme često šivam robu sa volanima, oduvijek sam ih voljela ali očito u zadnje vrijeme puno više.
Jedan materijal s toliko mogućnosti, to mu daje čar.

English version:

I like skirts, especially skirts of unusual pattern. Actually not so unusual that they are a bit different. What's a little odd to me because I'm a pretty simple girl who loves simple pattern, nothing complicated. Somehow I think the simplicity is elegance, less is more.
 But in this case I  play  little with the material.

The material is very strange, has two sides, making it more interesting, so you can turn it anywhere you want, there is no wrong side.

The only drawback is that it does not have elastin at all, so it's pretty rough to wear.

That's why I sew a a pencil skirt with a ruffel so I did not need a sling for walking.

The idea for this skirt I saw on the instagram profile, different is that they added zipper and the material was monochrome.

I've often been sewing stuff with the ruffles, I've always loved them but obviously a lot more lately.

One material with so many options, it gives it charm.

Zima, zima - e, pa šta je, ako je zima, nije lav

To što je zima ja ne prestajem nositi suknje. Samo se iz laganijeg materijala prebacim na deblji sa podstavom.
 Koje god je godišnje doba suknju imam spremnu.

Moram priznati da prije nisam toliko nosila te "deblje" suknje, nekako mi nisu bile toliko privlačne, vjerovatno zato što nisam ljubiteljica podstava, a bez njih se takve suknje ne šivaju . 

Vjerovatno što sam starija mjenjam i svoj ukus. Ove godine sam baš dosta takvih suknji sašila, što sebi tako i drugima. Da li su postale moderne ili ne to zaista ne znam jer ne pratim previše modu, šivam ono što  mi se sviđa, a ne što je moderno.
Pencil skirt ili uska suknja, je moj najdraži izbor suknje, naravno nosim i šivam ja i ostale ali nekako to najviše volim nositi. Koliko god zvučalo smiješno ali najugodnije se u njoj osjećam.

Oba materijala su jako lijepa i oba sam dobila na poklon tako da mi je to još draže.
Nijedna suknja nema pasicu, nisam imala dovoljno materijala za nju tako da sam morala bez nje šivati i moram priznati da mi je super. Gore je dovoljno usko da ne sklizne a opet ne stišće, što je isto jako bitno. Makar sam ja osoba koja voli da sve stisne, tako sa osjećam sigurnije.

Mislim da je dosta zimskih suknji vrijeme da nam se vrati sunce i laganiji materijali

Prijateljice

Ej ljepotice moje prijateljice....tako naša Severina pjeva, a ja se moram složiti s njom.
Jer zaista moje prijateljice su prave ljepotice. Zato je i ovaj post posvećen mojim ljepoticama i njihovim novim suknjama što sam za njih šivala.
Super je što su tkanine identične, kroj je identičan, a ipak svaka ju nosi na svoj način.
Prva je moja buduća kuma. a i ja sam i njena kuma, kumstvo nas veže. Zapravo nas veže puno toga više, ovo je samo mali djelić koji smo jedva čekale da se dogodi.

Ovo je Jelena, jedno divno biće toliko jednostavno, a opet tako komplicirano. 

Koja voli suknje ali nekako ju ipak viđam češće u hlačama. Nadam se da će se sada to promijeniti i da ću je češće viđati u suknjama. 

Sa zadovoljstvom ću joj ih još sašiti.

 Ovo je Petra, moja isto draga prijateljica.  Za nju bi rekla da je jednostavna,ali opet nekako je sve na svome mjestu. Nju ne moram tjerati da nosi suknje nosi jer ju često viđam u njima.

Što se tiče suknji, to je pencil kroj, sa podstavom da se ne diže dok hodaju. 

Nisam radila iza rasporak jer je suknja kraća pa to nije potrebno. 

Dvije različite osobe, dvije na prvi pogled iste suknje ali opet su skroz različite, svaka ju nosi na svoj način i to je ta čar u šivanju. 

Kad imaš na prvi pogled istu tkaninu i na prvi pogled sašiješ dvije iste suknje i onda ih obuku dvije različite osobe i tada zapravo shvatiš da su skroz različite. 

I onda kad na kraju dobiješ taj divan osmijeh i vidiš da je zadovoljna...meni više od toga ne treba, jer to je poanta šivanja. Meni je osmijeh sasvim dovoljan i do god imam tako krasne prijateljice za koje ću moći šivati ja sam sretna i zadovoljna. 

......djevojčice žene postale, neke se već i udale......