Jer je stara nekih dvadesetak ako ne i više godina.
Prije dvije godine sam sašila ovaj divan kaputić, više je za jesensko vrijeme nego za zimu i sram me je reći ali sam skroz zaboravila na njega. Jednostavno nije došao na red, rekla sam da ću ove godine to ispraviti i da ću ga zaista češće nositi jer mi je bas lijepi.
Ovaj materijal je već neko vrijeme kod mene pošto je dosta teški znala sam da neću moći nikakvu suknju ili haljinu od njega napraviti, morala sam smisliti neki kaputić.
S obzirom da mi baš nejdu dobro gumbi, makar vježbam ali jednostavno mi ne ispadnu tako lijepi, odlučila sam da će to biti neki proljetni kaputić koji samo nabaciš na sebe.
Na burdi sam našla super kroj i odlučila sam krenuti s njim.
Ovaj materijal je već neko vrijeme kod mene pošto je dosta teški znala sam da neću moći nikakvu suknju ili haljinu od njega napraviti, morala sam smisliti neki kaputić.
S obzirom da mi baš nejdu dobro gumbi, makar vježbam ali jednostavno mi ne ispadnu tako lijepi, odlučila sam da će to biti neki proljetni kaputić koji samo nabaciš na sebe.
Na burdi sam našla super kroj i odlučila sam krenuti s njim.
Prvo pravilo kod šivanje je to da prije rezanje sve dobro provjeri, dva puta provjera i onda rezanje.
Ja sam tu malo pogriješila pa nisam baš provjeravala jer sam se više mučila sa tkaninom jer imala sam ju puno ali opet ne baš dovoljno za sve što sam planirala. Uglavnom, da ne duljim jedan jako bitan dio kroja sam zaboravila nacrtati i izrezala bez njega.
Ne moram vam niti pričati kako sam se osjećala kada sam ugledala taj maleni dio na podu i kad sam shvatila što sam napravila.
Ja sam tu malo pogriješila pa nisam baš provjeravala jer sam se više mučila sa tkaninom jer imala sam ju puno ali opet ne baš dovoljno za sve što sam planirala. Uglavnom, da ne duljim jedan jako bitan dio kroja sam zaboravila nacrtati i izrezala bez njega.
Ne moram vam niti pričati kako sam se osjećala kada sam ugledala taj maleni dio na podu i kad sam shvatila što sam napravila.
Na svu sreću dobro sam se snašla, pa sad ljudi misle da je to namjerno napravljeno tako, a ne zapravo moja greška.
Greške se uvijek mogu dogoditi ali to je tako nebitno ako završni produkt ispadne dobro, a i nakon dvije godine niti ja ne znam gdje sam pogriješila tako da sam dobro prepravila.
Greške se uvijek mogu dogoditi ali to je tako nebitno ako završni produkt ispadne dobro, a i nakon dvije godine niti ja ne znam gdje sam pogriješila tako da sam dobro prepravila.
Ova zadnja slika je zaparavo moja realnost, ne postoji trenutak kad sam sama, a pogotovo ako sam se odlučila ići slikati u novoj kreaciji.
Ili se slikaju kraj mene ili eto odluče viriti ispod haljine, jer baš u tom trenutku je to morao učiniti.
Ali moram vam priznati, ovakve slike su mi najdraže, prije bi se išla negdje uslikati i to bi bilo stotine fotke dok ne bi našla onu pravu, a sad bez šminke, čista kosa je vrhunac dana i selfie u ogledalo i ako uspijem pet komada uslikati to je vrhunac, jer moji mali twinsi moraju viriti ispod mamine haljine.
Zato su takve slike najdraže i baš zbog njih ću češće obući ovaj kaputić.
