Mislim da svatko zna o čemu je riječ čim pročita naslov. Cijeli svijet se okrenuo, doslovce ja mislim ne postoji nijedan kutak na ovoj zemlji gdje se možeš sakriti od ovog strašnog virusa koji nam je svima promjenio život.
Osim što se ne možemo družiti kao nekada ,ne možemo niti putovati kao nekada. Kad se sjetim što smo sve imali u planu,što smo sve htjeli raditi, sve je nekako palo u zaborav i jedino što nam je ostalo je to da pazimo na jedne i druge, a i na sebe.
Ja zaista više ne stignem šivati za druge, ne samo zbog corone nego uz djecu je to naprosto nemoguće. Ali za prijatelje uvijek nađem vremena, zapravo oni nađu za mene jer ipak moraju ponekad malo pričekati.
Ovo je zapravo jedan veliki tb u prošlost, u vrijeme kad je sunce sjalo, kad se moglo putovati gdje god si htio, kad si se mogao slikati bez maske na licu i grliti se i ljubiti se sa svakim, vrijeme za kojim većina nas baš pati i željno je. Zato na svu sreću imamo slikice koje nas podsjete da je sve moguće i da se samo moramo malo strpiti i vratiti će se nekako u normalu. Zaboraviti ćemo ovu karantenu od svega i jednostavno cijeniti ove male sitnice, ove male zagrljaje koje smo svi željni. Na kraju dana sitnice čine ovaj život toliko lijepim.
