Avantura života

Evo mene nazad...sa tolikim zaostacima da mi je već pomalo neugodno, ali imam jako dobar razlog zapravo dva zašto sa svime kasnim.
Upoznat ću vas sa našim malim svijetom. To su Sofia i David, život su nam preokrenuli naglavačke ali na tako jedan poseban način da zapravo se više niti ne sjećamo kako je to prije bilo.
Iznenadili su nas moram priznati, rodili su se mjesec dana ranije. Bila je subota, ja naručena kod frizera da se uredim jer se bliži termin (mjesec dana prije), stigla su kolica moramo ih pokupiti, ja sanjam hamburger za ručak...sve smo imali isplanirano, a ono meni u 6 ujutro puknuo vodenjak i moji planovi "otplovili". Moji klinci su željeli upoznati neofarbanu mamu, nije im se jeo hambi, a kolica...pa neka se tata s time zeza. Mala dva zamotuljka, sitne bebice, nedonosčad, toliko emocija toliko svega da i sada osam mjeseci nakon svega toga se sjećam svakog trenutka te subote i mislim da ju neću dugooo zaboraviti.
Svašta smo prošli u prvih mjesec dana,ali ono što smo rekli preživjeli smo,svi četvero. I super nam je, toliko super da mama ima vremena šivati. Ne kao prije ali opet nije ni ovo loše.
Naravno da sam i njima nešto morala sašiti. I super mi je to, jedva čekam da narastu da mogu još toga sašiti, ali ono čemu sam se veselila najviše su maškare. Odlučili smo da im svake godine nešto sašijem i sve te kostime ću čuvati pa jednog dana kad narastu da imaju lijepu uspomenu.

Evo naših prvih maškara, bili smo keksić i mlijeko, cookie and milk :)

Evo moje male palčice, upoznajte Sofiu. Ovo je zapravo trebala biti haljinica, ali od krojenja do šivanja je prošlo dosta vremena i to je postala majica, ali nije bitno moja prva sašivena stvar za moju princezu, naravno sa trakom za ovu bujnu kosu. 

Evo moga manekena, sa mojim prvim hlačicama još uvijek stane u njih, malo sam za početak prevelike sašila ali nema veze bitno da su nosive. 

Kakvi bi mi bili blizanci, a da nemamo iste hlačice, pošto peseke obožavamo onda volimo i ove hlačice. 

Mama je mislila i na rast zubića i na slinjenje, tako da smo spremni i sa slinčekima. 

Osmijeh ne skidamo sa lica.

 Evo sad ste upoznali razlog mojeg zaostanka, oni imaju već osam mjeseci,a ja imam osjećaj kao da je jučer bila ta čudesna subota gdje nam je život promjenjen iz temelja. 

Ne mogu obećati da ću sada biti ažurna, ali mogu obećati da ću im još svašta lijepoga sašiti i nadam se da ćete me i nastaviti pratiti i diviti se ovim našim malim zvrkićima.